Svetogrđe
Pođe čovek u lov. Naiđe na crkvu a na krovu crkve sedi fazan. Puca on u fazana i promaši. Iznervira se on, baci pušku na zemlju, počne da skače po njoj i psuje:
– Jebem ti pušku, jebem ti crkvu, jebem ti nišan…
Izađe iz crkve pop i kaže:
– Nemoj da psuješ pred božijim hramom, to je svetogrđe! Idi negde u šumu i tamo psuj.
Posluša on popa i ode u sumu. Kad, na vrhu drveta sedi fazan. On opet puca u fazana i opet promaši. I opet baci pušku na zemlju i krene da psuje:
– Jebem ti nišan, jebem ti sunce, jebem ti crkvu…
Odnekud se pojavi pop i kaže:
– Sram te bilo! Opet psuješ crkvu! Pa, čoveče, to je greh, kazniće te Bog…
U tom udari grom iz vedra neba i ubije popa. Tek se odnekud s neba čuje:
– Jebem ti nišan, jebem ti crkvu…
