Jugoslavenski, a naš
Možda je priča o Zoranu Predinu barem pomalo i priča o našem nesređenom odnosu prema vlastioj prošlosti, o našoj nemogućnosti da i ono prije i ono poslije prihvatimo kao svoje. Možda je priča o Zoranu Predinu dio priče o Jugoslaviji koju nismo sposobni prepustiti prošlostiDobro znam kada i gdje sam prvi put čuo Zorana Predina. Bilo je to krajem osamdesetih, imao sam osam ili devet godina i u pulskoj sam Areni prije partizanskog filma gledao crtić sa pjesmom Čakaj me, meni i danas najdražom Zoranovom pjesmom. Nisam razumio crtić, a još manje pjesmu, bio sam premali da bih shvatio što to prolazi kroz glavu vojniku koji odlazi na služenje vojnog roka, ali mi se pjesma ipak svidjela. Tridesetak godina kasnije tom ću pjesmom uspavljivati
Izvor: Velike priče Dalje
Možda vas interesuje
Jubilarni „Orijent ekspres” →
Predrag Bjelac – „Onaj što igra Koštunicu“ →
Izložba „Muzička diplomatija Jugoslavije (1945-1971)” od danas u Parobrodu →
